Dobrodošli na Vis

Vis je nalik trapezu; najduža uzdužna linija, koja spaja istok i zapad duga je 17km, a ona koja spaja sjever s jugom , 8 km. Površina otoka iznosi 90 četvornih kilometara.

Dvije velike uvale, jedna na sjeveru, luka sv.Jurja i druga na zapadu otoka , komiški zaljev, usjekle su se duboko u trapez Visa.

Otok Vis izgrađen je pretežno od krednih vapnenaca i dolomita, dok se na sjeveroistoku i istoku komiškog zaljeva nalazi trijasko i eruptivno kamenje. S Visom se uvijek računaju i manji otoci: Biševo, Svetac, Brusnik i Jabuka. Otok Vis pripada jadranskom tipu sredozemne klime vrućih i suhih ljeta te blagih i vlažnih zima. Srednja godišnja temperatura je iznad 16°C. Prosječna temperatura je Ijeti za stupanj do dva niža nego na kopnu, a zimi za stupanj do dva viša. Prosječna godišnja količina padalina je oko 800 mm po m2, što je nešto manje nego na susjednim otocima i kopnu, dok zbog svoje geološke građe otok ima više izvora pitke vode nego li susjedni otoci.Ipak najbolje o viškoj klimi govore nasadi palmi, naranče i limuni, oleandri i aloji, indijske smokve i drugo subtropsko bilje.

Na prostoru gdje počinje s jedne strane niz otoka, koji istočnu obalu Jadrana čine tako osobitom, a s druge strane pruža se otvoreno more i Otrantska vrata, smjestio se otok Vis. Taj izniman zemljopisni položaj, kojeg prate plodna polja u sredini otoka i obilje ribe u okolnom moru, rano je privukao ljude. Već u mlađem kamenom dobu Vis je točka susreta pomorskih putova, ljudskih skupina različitog podrijetla i time raznolikih kultura. To je glavno obilježja povijesti Visa od tih drevnih vremena do danas.

Osim toga, Vis je poznat po svojoj gastro ponudi. Nekoliko je razloga zašto se Vis upisao na posebno mjesto na gastro karti Hrvatske.

Prvo i najčešče spominjano je podneblje ovoga otoka. Njegova jedinstvena mikroklima, zatim bogata i plodna viška visoravan i njena brojna polja, te najjača ribolovna zona na srednjem Jadranu, oduvijek su bili jamac kvalitete i mnogovrsnosti ukupnog otočkog proizvoda.

S jedne strane, jednostavan način pripreme svježih sezonskih namirnica, obilježio je cijelu dalmatinsku kuhinju, ali na otoku Visu on je izrastao u temeljni princip koji se ponekad odmetne u umjetnički čin: srdele na ražnju, svježe ulovljena i neočišćena lignja na žaru, pečene pomidore, balancane i tikvice dio su stoljetnog ribarskog i težačkog menija.

S druge strane, najraznovrsniji načini očuvanja hrane (sušena , soljena i dimljena riba) te maštoviti recepti nastali iz potrebe da se iskoristi gotovo sve: fažol i manistra na brujet, marinirna riba s gradela ili polpete od hobotnice, stalna su inspiracija viškim meštrima kužine i kamina.

Kao iskreni zaljubljenici druženja uz jelo, viški ugostitelji redom su otočani osebujnog karaktera, međusobno dobri prijatelji i zafrkanti, ali uvijek spremni da nadmaše najprije jedni druge, a zatim i sami sebe.